Mnoge implementacije proizvoda koji su razvijani korištenjem agilnih metoda iz različitih razloga dožive neuspjeh što je stvorilo značajne traume i jak otpor prema daljnjim pokušajima da uvedu bilo kakve promjene, a kamo li one prikladne agilne. Većina razloga proizlazi iz snažne zablude o tome što agile stvarno jest, a što nije – u smislu opsega, discipline, složenosti i namjene metodologija.

Shodno tome, neadekvatna i parcijalna primjena agilnih metodologija dovodi do prilagođenih distorzija i, u konačnici, do čiste improvizacije i kaosa. Neke od najzanimljivijih pogrešaka dolaze zbog loše definiranih proizvoda, nedostatka inovativnosti i ljudske tvrdoglavosti u pridržavaju poznatog. Glavni “krivci”, kako ih ja vidim, su nedostatak vještina integracije i konstruktivnih stilova ponašanja.

Predstavit ću vam dvije studije slučaja kako bi ilustrirali učestale i one manje česte pogreške. Ja ću tvrditi da su potrebne agilne trenerske vještine kako bi se ostvarili uvjeti koji ljude potiču da promijene svoje mentalne modele i nauče kada nastaviti s korištenjem agilnih metoda, a kada odustati od njih.

*Predavanje će se održati na engleskom jeziku.